AMFITEATAR-ARENA

Najveći i središnji spomenik iz antičkih vremena je dakako glasoviti Rimski amfiteatar, zvan i ARENA.
Naime to je jedan od bolje sačuvanih amfiteatara na području nekadašnjega Rimskog Carstva.
Pulsku arenu možemo uspoređivati sa Rimskim Koloseumom, ili Arenom u Veroni, amfiteatrima u Pompejima ili onima u Nimesu ili Arlesu u Francuskoj. Sam naziv "amfiteatar" označava njegov oblik dvostrukog teatra,dvostrukog polukružnog gledališta rimskog i grčkog kazališta. Tlocrt, je naime eliptičnog oblika sa dužom osi u smjeru sjever-jug (130 metara), te sa kraćom u smjeru istok-zapad(oko 100 metara)

Povijesna legenda tvrdi da je pulski amfiteatar dao sagraditi car Vespazijan u čast svojoj ljubavnici Antoniji Cenidi koja je u Puli imala posjede. Amfiteatar je u ovakvom obliku kakvim ga danas vidimo zaista bio sagrađen u vrijeme vladavine Tita Flavija Vespazijana (69.-79 god.), međutim smatra se da je na njegovom mjestu već za vrijeme vladavine cara Augusta, dakle početkom I stoljefa postojala slična ali manja građevina, te da su je Flavijevci(Vespazijan,Tit i Domicijan) proširili i izgradili u potpunosti od kamena. Prvobitno su neki dijelovi bili izgrađeni od drveta.
U pulski je amfiteatar tada moglo stati i do 20.000 gledatelja,koji su sa stubišta koje je okruživalo cijeli središnji ravni prostor- borilište,mogli pratiti gladijatorske ili slične borbe.Najčešće su bile priređivane od strane državnih dužnosnika radi zabave, plesa, kao dio državne politike panem et circenses("kruha i igara"), pri čemu je dijeljenje žita ,vina i dr., te zabava sa druge strane trebala skretati pozornost običnog čovjeka od svakodnevnih problema. Vanjski se plašt sastoji od po 72 lučno zasvedena otvora u prizemlju i na prvom katu, dok je drugi kat razgiban četvrtastim otvorima. Blokovi su vezivani željeznim šipkama koje su bile zalivane olovom
U narednom razdoblju,padom Rimskog Carstva, te padom općenito i napretka i civilizacije masovno se vade željezne šipke iz antičkih građevina, kao i što se kameni blokovi upotrebljavaju za izgradnju kuća i drugih objekata.
Srećom, pulska ARENA je uspjela ipak biti očuvana za nasljedstvo daljnjim generacijama koje će shvatiti značaj takvog spomenika kulture.

                SLAVOLUK SERGIJEVACA-ZLATNA VRATA

Najljepši pulski antički spomenik,istodobno jedan od vrhunskih spomenika rimskodobne klasične umjetnosti je Slavoluk koji je Salvia Postuma iz obitelji Sergijevaca dala podići u čast tri muška pripadnika svoje obitelji.
Pretpostavlja se da je izgrađen tokom prvog stoljeća.Središnji lik,osoba kojoj je spomenik posvećen, svakako onaj Lucije Sergije Lepid,sin Lucija koji se kao tribun XXIX legije spominje na središnjem dijelu ove građevine. Tekst njegovog natpisa glasi:L(ucius)SERGIUS L(uci)F(ilius)LEPIDUS,AED(ilis)TR(ibunus)MIL(itaris)LEG(ionis)XXIX tj. u prijevodu :Lucije Segije Lepid,sin Lucija, edil,vojnički tribun 29.legije
Spomenik počiva na relativno visokom postamentu,odnosno na krupnim i jednostavnim pilonima koji su potpuno neukrašeni. Iz postamenta sa svake strane izranjaju po dva velika kanelirana polustupa koji određuju širinu svakog nosača središnjeg luka, a na vrhu završavaju polukapitelima korintskog stila.
Zapadno pročelje je bogatije ukrašeno budući da je bilo vidljivo na izlazu iz grad.Istočno pročelje je bilo zakriveno konstrukcijom gradskih vratiju te stoga pomalo ostavlja dojam nedovršenosti.
Slavoluk Sergijevaca je jedan od rijetkih rimskih spomenika svoje vrste privatnog karaktera. Ostao je sačuvan jer je bio uključen u gradska vrata, u obrambeni sustav grada koji se gotovo do početka XX stoljefa održavao.

                               HERKULOVA VRATA
Najzanimljivija su zbog opisanog natpisa dva duovira(Kalpurnija i Kasija), istovremeno su i najjednostavnija.
Nedostatak ukrasa na jednostavnom luku koji se ni po čemu ne odvaja od gradskih zidina govori o arhaičnosti ovog ulaza u grad. Os komunikacije je postavljena koso u odnosu na pravac bedema, jer je ulica koja se nadovezivala na prilaznu cestu išla postupnim usponom prema vrhu tangecijalno na kružnicu brda.
Na vrhu luka nalaze se reljefi Herkulove glave i njegove toljage,atributa što ga stalno prati i po kojem se prepoznaje taj svojevrsni zaštitnik antičke Pule.

                                  AUGUSTOV HRAM
Hram je bio posvećen božici Romi i caru Augustu, sagrađen vjerojatno u I desetljeću I stoljefa poslije Krista.
To je jednostavna građevina s prednjim trijemom koji na pročelju drže četiri glatka mramorna stupa,koji završavaju klasičnim kapitelima korintskog stila koje krasi naličje akanta. Kapiteli, ukrasi vijenaca i strehe jedini su ali bogati ukrasi na građevini i svi oni određenije potvrđuju vrijeme nastanka hrama u augustovo doba (dakle prije 14g. kada je preminuo, ali poslije 2.godine pr.Krista,kad je od Senata dobio počasni naziv &quotOca domovine".
Hram je u srednjem vijeku bio spremište žita, kraće vrijeme i kršćanska crkva.Tokom svih tih stoljeća,više puta su probijani prozori, pregrađivan u visini tri kata, tragovi požara su mu u više navrata uništavali krovnu konstrukciju.
Ironijom sudbine,koncem Drugog Svjetskog Rata,dobio je izravan pogodak bombom koja se rasprsnula u trijemu između stupova, te je gotovo do temelja bio srušen.
Ponovno su ga izgradili i rekonstruirali talijanski arheolozi tokom dvije godine savezničke uprave, pa je i danas onakav kakav je bio prije bombardiranja. Međutim, prilikom bombardiranja je uništen natpis na vijencu iznad stupova pročelja koji je objašnjavao da je hram bio posvećen božici Romi i caru Augustu.

                                DVOJNA VRATA
Dvojna su vrata sagrađena koncem II stoljeća na ostacima starih rimskih vrata, a njvjerojatnije su imala dekorativnu funkciju ulaza u antičko kazalište.
Skladno građena konstrukcija sa dva lučna prolaza, ukrašena s tri polu stupa na čijim se vrhovima nalaze kompozitni kapiteli. Cijeli je sklop povezan u jednu harmoničnu cijelinu reljefnim vjencem koji poput fine merlature oplemenjuje vrata. U svodu lukova, u gornjem dijelu,iznad svakog otvora vidi se prorez za spuštanje rešetke kojom su se vrata zatvarala.
Cijela građevina bila je zatrpana mnogo prije XIII.st. da bi pojačala obrambenu strukturu grada.Njezino iskopavanje započelo je u XIX.st.pošto su bili vidljivi gornji lukovi. Stoljetna oštećenja vidljiva su na cijeloj konstrukciji koja je u više navrata zamjenjena novim elementima.